top of page

LJILJANA I BRANISLAV CRNIĆ - skromnost u karakteru, raskoš u talentu i kreativnosti

U Beogradskom naselju Cerak, u miru za kojim su oduvek čeznuli, opojnim mirisima prirode i svežini kojom odišu obronci Košutnjaka, već decenijama žive i stvaraju Crnići - bračni i književni par koji smo ovih dana posetili. Ljiljana i Branislav su u Srbiju stigli nesrećnih devedesetih, iz Splita, gde je ona rođena i bila "svoj na svome", a on, kako sam u šali kaže, "dođoš" iz Novog Sada, tada zaposlen u mornarici. Ubrzo po dolasku u Beograd, svojim talentima su počeli da privlače pažnju kulturne javnosti i danas su cenjeni književni stvaraoci. Ljiljana Crnić je aktuelni dobitnik godišnje nagrade GLASA PEŠTE za kulturu.



Koliko ste knjiga do sada objavili i za koju od njih smatrate da je obeležila vašu književnu karijeru?

Ljiljana: Do sada sam objavila deset knjiga, što poezije, što proze. Svaka knjiga me je pomalo obilježila, ali u onima koje su pisane na dalmatinskom dijalektu - to sam zapravo ja. To su knjige: „Mašo me toga tare“ i „U điru tri`sedme“. Moram naglasiti da sam posebno ponosna na IK „BKG“, koji je u Beloj biblioteci BKG, kao šezdesetu knjigu, objavio moje "Sabrane pjesme". Hvala glavnom i odgovornom uredniku gospodinu Dušanu Gojkovu. To je bilo ogromno iznenađenje za mene. Jako sam ponosna na to, kao i na godišnju nagradu za kulturu koje mi je dodjelio GLAS PEŠTE. To je za mene čast, podstrek i ujedno velika obaveza da i dalje još više radim na polju kulture u našem regionu.

Branislav: Objavio sam pet knjiga poezije i šesta je u pripremi. O pesničkoj karijeri ne znam šta da kažem. Eto, naslov pete knjige je „Nepročitani pesnik“. To bi bila priča o mojoj pesničkoj karijeri koja nije nešto posebno uspešna, ako bi se gledalo po tiražu štampanih i prodatih knjiga, ali se ponekad ugodno iznenadim kad vidim gde me sve ima na Internetu.


Ljiljana, da li je lako živeti sa pesnikom?

Sedamdeset i neke godine, kada smo se upoznali, nismo bili pjesnici. A kako je sada živjeti sa pjesnikom, on „zna“. Nismo mi sujetni, zavidni, ljubomorni ni kao pjesnici ni inače u životu, volimo se i poštujemo i dalje.


Branislave, isto pitanje i za Vas.

Kada smo se sreli i zavoleli, nismo se bavili poezijom i to nam nije nimalo smetalo. Ne smeta nam ni sada što smo pesnici. Na svašta se živ čovek navikne...



Oboje ste pre građanskog rata živeli u Splitu, a onda ste u dramatičnim okolnostima stigli u Srbiju. Da li je to iskustvo ostavilo tragove u vašem stvaralaštvu?

Ljiljana: Taj odgovor prepuštam Branislavu. Mene je vodila ljubav. Dugo sam patila za zavičajem. Prilike su se promijenile pa me ima i tamo i ovamo. Rekoh jednom u nekom od intervjua pa ću ponoviti i sada, a time sam sve rekla. Kada pređem granični prijelaz Batrovci ja idem kući a kada prijeđem Bajakovo iden doma.

Branislav: Okolnosti su bile dramatične, ali mi nismo zajedno došli u Srbiju. Ljiljana je tu došla iz čiste ljubavi i dugo me čekala sa decom prvo u Kraljevu, kasnije u Beogradu, jer sam se ja na moru još desetak godina bavio svojim poslom. Ima toga u našim knjigama.


Koliko su, inače, okolnosti u kojima živimo zastupljene u pesmama i pričama koje pišete?

Ljiljana: Uh, uh, uh... Hajde da se malo našalimo. Kada me to pitaju, obično kažem da su sve moje pjesme napisane „svim mojim bivšim, sadašnjim i budućim izabranicima moga srca“. Zapravo, dobar sam slušalac, sve su priče i pjesme istinite, ali su neke iz tuđih života, a neke iz mog.

Branislav: Ja uglavnom reagujem na teme koje me pogode emocionalno, a sada su to korona, ratovi, pritisci na Srbiju i da ne nabrajam dalje. Čudi me da drugi pesnici o tome uglavnom ćute i teraju svoje "tra, la, la" i dalje. Iskrsne tu i poneka ženska lepota, pa će se moja nova knjiga verovatno zvati „Erotika i politika“.


Kako neko ko je prisutan u kulturi već više od pola veka, vidite srpsku književnu scenu danas?

Ljiljana: Samo ću na ovo pitanje citirati jedan svoj aforizam iz knjige aforizama koja je u pripremi: Sadašnji književni „velikani“ su mali. Nekome se može učiniti da su dostižni. Neće pogriješiti, ali nisu to prave visine. Klasici se valjaju od smijeha.

    Branislav: Slažem se sa Ljiljanom, a takođe i sa našim književnikom Vlastom Mladenovićem, koji u jednom svom aforizmu kaže: „Sadašnji poredak pesnika neće biti isti i u budućnosti“.


Ljiljana, koliko često odlazite u rodni kraj? Kako vas tamo prihvataju kao umetnicu?

Koliko često? Kad god imam vrimena i kad god se ukaže prilika, tamo sam. Vuče kamen, more, vonj žala, lažine, brnistre i tamo se preporodim. Prosto sam zdrava. Prihvaćena sam kao književnica, slikar. Član sam krovnog udruženja HDP (Hrvatsko društvo pisaca). Osim što sam književnica, radim i kao novinar TV Jadran, pa je moguće da me i tako prepoznaju. Čovjeku prija kada sjedi na rivi u društvu uz kavu i priđe djevojka koju ne poznajete i kaže: „Da li ste vi ona književnica iz Beograda?“ E, to je ono. Duši bude toplo i šta ćete više.

Naravno, često sam gostovala u Marulu. Kultnoj gradskoj knjižnici „Marko Marulić“, koja je uvijek bila dupke puna svaki put za mog gostovanja. Posebno su mi lijepa sjećanja na gostovanje sa pokojnim Jakšom Fjamengom, gdje smo bili gosti Kaštelanskih večeri. Kada sam stala na scenu ostala sam u šoku. Preko hiljadu ljudi je bilo u publici. Pred toliko ljudi govoriti svoje stihove. Čarolija. O aplauzu neću. Još ga čujem.

Inače, gostovala sam u mnogim gradovima Hrvatske, od Zagreba, Rijeke, Opatije, Pule, Poreča, Pazina, Ogulina, Crikvenice, Krka, Šibenika, Rešetara, Splita i mnogih drugih gradova koji su me ugostili.



Jeste li zadovoljni mogućnostima da u Srbiji predstavite svoje stvaralaštvo?

Ljiljana: Iskreno, i nisam baš zadovoljna. Zašto? Ovdje je sve po principu „ja tebi - ti meni“ i ako niste iz te priče, odmah znate gdje vam je mjesto. Ja jesam književnik, član u UKS-a, ali me pojedinci ne smatraju „srpskim piscem“ iako ovdje pišem i objavljujem svoje knjige. Nisam u klanovima, pa me samim tim sve manje ima u posljednje vrijeme. Ti iz klanova me ne zovu. Čast pojedinim ljudima koji me redovno pozivaju na gostovanja, uz Danilova, Prebuđilu, Bećkovića, Nihada Mešića iz BiH, i mnogih drugih, kao što su domaćini u Kostolcu ili Požarevcu. Rado se odazovem i uživam.

    Branislav: Nisam zadovoljan mogućnostima koje ste spomenuli, i osim što se povremeno predstavljam u KD „Rakovica“ čiji sam član, svoje knjige predstavljam na svom internet sajtu https://crnicbranislav.in.rs/wp/ i na svojoj FB stranici.


Koji su vaši dalji književni planovi?

Ljiljana: Planova uvijek ima. U pripremi su četiri knjige, jedna poezije, dvije kratkih priča i aforizama. Čekaju izdavače kako bi ugledale svijetlo dana. Nikuda ne žurim. Kao predsjednik „Hrvatskog kulturnog centra – Beograd“ zajedno sa kolegama iz HKC planiramo književne večeri gostiju iz Hrvatske i Srbije, monodrame, izložbe slika, koncerte… A, kako to izgleda možete pogledati na našem sajtu: hkcbeograd.co.rs . Nadam se ostvarenju svih planova.

     Branislav: Planovi su mi da pišem i objavljujem knjige i da se pomalo povlačim iz ovog književnog cirkusa.





bottom of page